Čitanja: Pnz 26,4-10; Ps 91,1-2.10-15; Rim 10,8-13; Lk 4,1-13

Slast je otrov. Čast je pepeo. Vlast je crv. Pripovijeda jedna priča. U dalekoj zemlji živio je jedan stari car, vrlo mudar i pošten. O njemu se pričalo kao o najsretnijem čovjeku u cijelom carstvu. Ljudi su dolazili k njemu da mu se dive. Pitali su ga gdje on nalazi sreću? Car je povukao zastor, a iza zastora na stolu stoje tri velike zlatne kugle. Na jednoj je pisalo „slast“, na drugoj „vlast“, a na trećoj „čast“. Car je ostario i proglasio da će morati sada izabrati nasljednika. Za nasljednika, kaže car, odabrat će onog tko uspije osvojiti sve te tri zlatne kugle i donijeti ih pred starog cara. Tada je car te tri velike zlatne kugle postavio na visoku i strmu pećinu. Pećina je visoka, strma, svaki čas se s nje sruši po koji kamen. Mladići, jaki i zdravi obilaze pećinu i gledaju, ali sa svih strana je opasna. Preračunavaju kako bi se najlakše popeli i donijeli kugle pred cara. Jedan se popeo samo desetak metara, a s pećine se odvali veliki kamen i sruši ga. Drugi se popeo do sredine pećine, ali neka ga velika ptica bacila u provaliju. Jedan je načinio ljestve i užad. Penjao se gotovo do pred sam vrh, ali uz stravičan krik odleti u provaliju. Već je bilo desetak mrtvih, ali ne odustaju. Nakon dugog i mučnog penjanja jedan je ipak uspio doći na vrh planine. Pred njim su bile tri zlatne kugle. Nastao je drugi problem. Kako te kugle donijeti pred cara? Sjeti se on i poveže sve tri kugle užetima, a uže priveže oko pojasa i polako se spušta dolje. Sići dolje s ovim velikim zlatnim kuglama bilo je mnogo teže nego popeti se na planinu. Ali, napokon, kakva sreća. Spustio se živ i zdrav i sve tri kugle položio na stol pred cara. Car uzme mač, rasiječe prvu kuglu na kojoj je pisalo „slast“. Reče mladiću: „Uzmi ono što je u njezinoj sredini.“ Mladić upre oči i vidje u sredini kugle jednu malu bočicu. Uzme ju u ruke i opazi da na njoj piše: „opasan otrov“. Uzme car drugu kuglu na kojoj je pisalo „vlast“ i presječe je mačem. Kugla se raspolovi, a u sredini kugle mala papirnata vrećica. Kaže mladiću: „Otvori je.“ Mladić uzme vrećicu, otvori je, kadli u njoj samo malo pepela. Uzme car i treću kuglu na kojoj piše „čast“, rasiječe je, a iznutra izleti mali crveni balončić i kaže mladiću: „Uhvati ga rukama.“ Mladić pruži ruke i tek što ga je dotaknuo balončić se raspadne, a na njegovim rukama ostane samo nešto malih komadića gume. Mladić pogleda cara i reče: „Je li to tvoja sreća?“ „Da“, reče car. „Biti car, to je samo otrov, pepeo i puknuti balončić. A ipak mnogi se i mnogi strašno bore misleći kako je lijepo biti car.“

Za čim ljudi čeznu? Što ih najviše privlači? Zasigurno je to slast ili užitak, vlast i čast. Mnogi misle kad bi to imali da bi postali jako sretni. To je isto đavao došao ponuditi Isusu. Čitali smo u današnjem Evanđelju. Ponudio mu je slast, to jest jelo i piće. „Pretvori ovo kamenje u kruh“. Isusov odgovor jest: „Ne živi čovjek samo od kruha, nego od riječi koje Bog govori.“ Ponudio mu je i veliku vlast i imetak: „Sve ovo dat ću ti ako mi se pokloniš.“ Isusov odgovor jest: „Samo se Bogu klanjaj i njemu služi.“ Ponudio mu je i čast: „Baci se dolje – anđeli će te nositi, a ljudi će te slaviti.“ Isusov odgovor bio je jasan: „Odlazi, Sotono.“ Isus odbija sve te napasti. On zna koliko vrijedi ono što đavao nudi.

Svatko od nas jako često stoji pred đavolskom ponudom. Da bi mogao odbiti napast čovjek mora biti jak. Gdje će ojačati? U molitvi i postu. Jest, odricanje je škola za jake. Korizmom počinje škola za kršćane. U ovo vrijeme nam valja očvrsnuti i ojačati toliko da svakoj đavolskoj ponudi mognemo reći: „Ne!“ Tako je učinio Isus. Tada su pristupili k Isusu anđeli i služili mu. Ako mi ustrajemo jaki, čvrsti i odbijemo svaku napast i k nama će pristupiti anđeli i služiti nam.

preč. Vjekoslav Gabud