sv.Mihael ark.

Dj 2, 42-47: – Bijahu postojani
Ps 118 – ZAHVALJUJTE GOSPODINU JER JE DOBAR
1Pt 1, 3-9: – Krist nas nanovo rodi za životnu nadu
Ev. : Iv 20, 19-31. – Naskon osam dana dođe Isus

Ova nedjelja završava uskrsnu osminu, i ona je dan „stvoren od Gospodina“, obilježen znakom Uskrsnuća i radošću učenika koji vide Isusa. Još od davnina, ova se nedjelja naziva „bijela“, prema latinskom nazivu „alba“, koji se daje bijeloj haljini koju su nosili novokrštenici na Uskrsnu noć, a skidala se nakon osam dana, tj. danas. Sveti Ivan Pavao II. posvetio je istu nedjelju Božanskom Milosrđu, povodom kanonizacije sestre Marije Faustine Kowalske, 30. travnja 2000. g.

Odlomak Evanđelja po Ivanu bogat je milosrđem i božanskom dobrotom. Kaže da je Isus, nakon Uskrsnuća, posjetio svoje učenike navečer na sam dan Uskrsnuća, „prvog dana u tjednu“, a zatim „osam dana kasnije“, prolazeći kroz zatvorena vrata gornje sobe. Sveti Augustin objašnjava da „zatvorena vrata nisu sprječavala ulazak tijela u kojem je boravilo božanstvo. Onaj tko je ostavio majčinu djevičanstvo netaknutim pri rođenju mogao je ući u gornju sobu kroz zatvorena vrata.

Isus, dakle, pokazuje znakove muke apostolima, do te mjere da dopušta Tomi da ih dotakne. Toma, „nije bio s njima kad je Isus došao“ i kad su mu ostali učenici rekli da su vidjeli Gospodina, odgovorio je: „Ako ne vidim na njegovim rukama znak čavala i ne stavim prst …, neću vjerovati“. Toma predstavlja sve nas, koji nismo bili prisutni u gornjoj sobi kad se Gospodin pojavio i nismo imali drugih fizičkih znakova ili ukazanja od njega. I mi se poput tog učenika, ponekad borimo: kako možemo vjerovati da je Isus uskrsnuo, da nas prati i da je uz nas, a da ga nismo vidjeli, a da ga nismo dotaknuli? Kako možeš vjerovati u to? Zašto nam Gospodin ne daje neki očitiji znak svoje prisutnosti i ljubavi? Ima li znakova da bolje vidimo? I ovdje smo kao Toma, s istim sumnjama, istim razmišljanjem.

Ali, ne bismo se trebali sramiti toga. Pričajući nam o Tomi, Evanđelje nam govori da Gospodin ne traži savršene kršćane, kršćane koji nikada ne sumnjaju i uvijek pokazuju sigurnu vjeru. Poznaje trenutke utjehe, eoduševljenja ali i umora, zbunjenosti, sumnji i tame. Evanđelje nam pokazuje „krizu“ Tome kako bi nam reklo da se ne smijemo bojati kriza života i vjere. Krize nisu grijeh, one su putovanje, ne smijemo ih se bojati. Često nas čine poniznima jer nam oduzimaju misao da smo dobro, da smo bolji od drugih. Krize nam pomažu prepoznati sebe jer oživljavaju potrebu za Bogom i tako nam omogućuju da se vratimo Gospodinu, da dotaknemo njegove rane, da ponovno doživimo njegovu ljubav, kao što smo to učinili prvi put. Sjetimo se sv. Franje Asiškog i mnogih drugih svetaca. Stoga je bolje nesavršena, ali ponizna vjera, vjera koja se uvijek vraća Isusu, nego snažna, ali pretenciozna vjera koja čini čovjeka ponosnim i arogantnim!

Toma, piše Ivan, pred Gospodinom koji ga je pozvao da stavi prst u rane i u bok – govori: „Gospodin moj i Bog moj“ i liječi ne samo svoje, već i naše nepovjerenje. read more…

Zašto tražite živoga među mrtvima? On nije ovdje! Uskrsnuo je!

Uskrsno vrijeme traje od Uskrsne nedjelje do nedjelje Pedesetnice (Duhova), ukupno pedeset dana. Uskrsna osmina traje od Uskrsa do naredne nedjelje koja je 2. vazmena nedjelja. Četrdeset dana poslije Uskrsa, u četvrtak 6. vazmenog tjedna slavi se svetkovina Uzašašća. Pedeseti dan poslije Uskrsa slavi se svetkovina Duhova.

Rujna zora zarumeni, dan zabijeli, sunce žarko sinu – dođe napokon slavni taj dan, dan pobjede i veselja, dan uskrsnuća Gospodnjeg kojega tolikom žudnjom iščekivasmo. Ali ove godine na poseban način. No znamo proći će vrijeme žalosti i tjeskobe, proći će dani u kojima se čitava narav uzbuni radi muke i pošasti. Proći će ti dani straha i obratiti se u radost i veselje, jer Isus Nazarećanin koji je bio propet -uskrsnu!

Od danas ne moramo se više bojati umrijeti, od danas možemo smrti bez zdvojnosti veselo i sigurno gledati u oči. Ona sada više ništa nema za nas strahovitoga jer se samo onaj boji smrti, onaj se samo žalosti nad gubitkom sadašnjeg života, koji nema ufanja u onaj budući.

I mi smo pozvani da dijelimo slavu uskrsnulog Spasitelja, da uživamo plodove njegove pobjede. Isusovo uskrsnuće slika je našeg duhovnog uskrsnuća na novi život svetosti i savršenosti.

Na uskrsno jutro slušamo izvješće apostola Ivana kako je „prvog dana u tjednu, rano ujutro, još za mraka, došla Marija Magdalena i opazila da je kamen s groba dignut“. Malo iza toga dotrčala su i dvojica učenika, Petar i Ivan, na grob koji bijaše prazan. Iskustvo praznoga groba ispunio je Marijino srce, kao i srce apostolâ tugom i tjeskobom.

To je posebice došlo do izražaja u riječima Marije Magdalene: „Uzeše Gospodina iz groba i ne znamo kamo ga staviše“. Potreseni svim onim što se zbilo na Veliki petak, apostoli su se spremali krenuti svaki na svoju stranu. No, ujutro trećega dana proširila se vijest kako je Isusov grob prazan, a Gospodin uskrsnuo i živi. Izvojevao je najveću pobjedu i prešao iz tmine u svjetlost, iz smrti u novi život.

Prazni grob na Kalvariji tako otvara novu stranicu. Jedinstvenu u povijesti čovječanstva. I dok ovozemaljskim velikanima uglavnom sve s grobom završava, Isusovo pravo doba kod groba započinje. Po njemu, koga je Otac nebeski poslao blagovjesnikom biti siromasima, na slobodu pustiti potlačene, liječiti srca slomljena i donijeti utjehu izranjenom svijetu (Lk 4, 18 -19), ostvaren je dan milosti Boga našega. Petar stoga u prvom čitanju uskrsne mise neustrašivo zbori: Vi znate kako Isusa iz Nazareta Bog pomaza Duhom Svetim. . I pošto ga smakoše i objesiše na drvo, Bog ga uskrisi treći dan. Mi smo svjedoci svega toga (usp. Dj 10, 34 – 43). Uskrs nas upućuje na korijene naše vjerničke prošlosti, ali otvara i perspektivu vječnosti. Svatko od nas, naime, ima neke dane kojih se rado sjeća, neke datume iz života što ih obilježava. Sjećamo se dana rođenja kad smo po prvi put ugledali svjetlo dana. Sjećamo se dana krštenja kad smo postali Božjim djetetom i članom velike Isusove obitelji, Crkve. Sjećamo se rado i prve pričesti, potvrde, dana vjenčanja, ređenja, zavjetovanja ili nekih drugih značajnijih datuma iz svoje prošlosti. Uskrsni pak događaj i uskrsno jutro najznačajniji je dan u povijesti kršćanstva. I da Uskrsa nije bilo, ne bi bilo ni krštenja, ni pričesti, ni potvrde, ni ređenja ni vjenčanja. A brojne svečanosti ne bi imale duha ni sadržaja.

Stoga je Isusovo uskrsnuće najsnažnije vrelo ufanja, ključni događaj povijesti i osmišljenje ljudskih sudbina. A Uskrsnuli je svjetlo u okružju ljudskog mraka i tame. On je njezino središte i njezin smisao. Zbog toga već 14 stoljeća ovim našim podnebljem odliježe hrvatska uskrsna pjesma: Kraljice neba raduj se! Svjesni te činjenice u veličanstvenom hvalospjevu uskrsne noći slušamo svake godine poziv: „Nek uskliknu službenici Božji; neka jekne trublja spasenja; nek se raduje zemlja tolikim obasjana bljeskom“, jer, „Krist nas je izveo iz ropstva na slobodu“. Na uskrsnom događaju, naime, počiva vjera i nada Crkve. Iz uskrsnog jutra izvire njezina snaga, radost i utjeha. Jer, da Isus nije uskrsnuo, “uzaludna bi bila naša vjera“ (sv. Pavao), neutemeljeno naše ufanje, i bezizgledna naša nada.

Poniženi i trnjem okrunjeni Isus nakon uskrsnuća stoji kao gospodar života i smrti, kao prijatelj i brat, sudac i zagovornik. I upućuje nam utješne i ohrabrujuće riječi: „Ja sam uskrsnuće i život. Tko vjeruje u mene živjet će ako i umre“. Uskrs je stoga blagdan života, radosti i slavlja. Ali, blagdan heroizma i žrtve. „Svetoj žrtvi uskrsnici, dajte slavu krštenici. Janje ovce oslobodi, Krist nas grješne preporodi! “

Uskrsnuli Isus gospodar je povijesti i ljudskih sudbina. Stoga svima SRETAN USKRS, uz obilje milosti i Božjeg blagoslova!

Iz 50, 4-7 – Treća pjesma o sluzi Gospodnjem
Ps 22 – Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?
Fil 2, 6-11 – Kristološki himan
Muka Gospodina našega Isusa Krista – PO MATEJU

CVJETNICA

Veliki tjedan započinje pozivom da se ponovno prožive Isusovi posljednji zemaljski dani, od nesigurne pobjede njegovog ulaska u Jeruzalem (koja se danas priziva, na Cvjetnicu) do druge pobjede, prave i konačne pobjede njegova uskrsnuća (što je tema Uskrsne nedjelje). U sredini je njegova muka i smrt, danas prikazana u izvještaju evanđelista Mateja (poglavlja 26 i 27). Iznenađujući izvještaj: očekivalo bi se da će uobičajena trezvenost Evanđelja barem ovdje popustiti, u izvještavanju o tragičnom događaju kakav još nije viđen; A umjesto toga nalazimo niz situacija izečenih bez osuda, bez emocija. Same činjenice nose u sebi svaki komentar, svaku procjenu.

Počinje izdajom Jude: a čitatelj Evanđelja ne treba komentare ako se sjeti tko je izdan, a tko izdajnik. Na isti način, svatko će za sebe procijeniti uzvišeni čin Sina Božjega koji, prije nego što napusti ovaj svijet, na Posljednjoj večeri pokazuje svoju želju da ostane zauvijek i duhovno ozdravi one koji mu žele biti prijatelji: „Uzmite i jedite, ovo je moje tijelo; Uzmite i pijte, ovo je moja krv, prolivena za vas. “ Nema ni potrebe za komentarom o proročanstvu po kojem će čak i Petar zakazati u svojoj vjernosti: „Kažem ti, večeras … tri puta ćeš me zatajiti. “ I svatko će sam procijeniti kakav je primjer Isus ostavio svojom molitvom u Maslinskom vrtu. Oče moj, ako je moguće, spasi me od nadolazeće patnje! Ali neka se dogodi ne ono što ja želim, nego ono što ti želiš.

Dok je umirao, Isus je još uvijek pronašao snagu okrenuti se svom Ocu, ali s riječima koje su dovodile do nesporazuma: „Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio? “ Na prvi pogled, čini se da pokazuje nepovjerenje, ako ne i očaj; u stvarnosti, promatrači su to dobro znali, on citira početak Psalma 21 (koji se u ovoj misi uzima kao responsorijalni psalam), koji je proročki predvidio što se događa i time istovremeno očituje sigurnost da će se i ono što čini zaključak Psalma ispuniti: O Gospodinu će se govoriti generacijama koje dolaze; oni će propovijedati njegovu pravednost; narodu koji će se roditi reći će: ‘Ovo je djelo Gospodnje!

Lako je, dvije tisuće godina kasnije, provjeriti ispunjenost ovih riječi. Ljudi koji su rođeni, ljudi koji čine Crkvu, ponovno će sljedeće nedjelje objaviti da grob i stražari nisu uspjeli zaustaviti autora života. On je uskrsnuo: To je djelo Gospodnje!