Čitanja: Dj 4,32-35; Ps 118; 1Iv 5,1-6; Iv 20,19-31
Uskrs traje 50 dana – do Duhova. Prvih osam dana nakon Uskrsa čine takozvanu vazmenu osminu. Slavi se liturgijski poput svetkovine i završava danas, “osam dana kasnije”, na 2. vazmenu nedjelju, osminu Uskrsa.
U ovom pouskrsnom tjednu u pracrkvi su se održavala svakodnevna euharistijska slavlja u kojima su sudjelovali novokrštenici –kršteni na vazmenom bdijenju – u svojim bijelim haljinama koje su nosili cijeli tjedan. Na kraju tjedna bijela je odjeća skidana. Zbog toga je ova nedjelja dobila naziv “Bijela nedjelja”.
Ovu nedjelju u mnogim župama se često slavila i još se uvijek slavi prva pričest djece. – I mnogi od nas, vjerojatno većina nas, taj se dan prvi put pričestila.
Kad je to bilo za mene?
Prije koliko godina je to bilo?
Imam li još sjećanja na to?
Je li mi ovaj dan važan?
Razmišljam li o tome s radošću i zahvalnošću?
Papa Ivan Pavao II ovu je nedjelju, prvu nakon Uskrsa, 2000. godine – na proglašenju svetom poljske časne sestre Faustine Kowalske – nazvao “Nedjelja Božjeg milosrđa” .
Pet godina kasnije, 2005. godine, preminuo je uoči ove nedjelje. Sveti Ivan Pavao II bijeloj je nedjelji dao novi ili dodatni naziv. No, nije to učinio bez razloga. Jer posebno ove nedjelje tema Božjeg milosrđa jasno je izražena u Evanđelju.
Prvo je odlomak gdje se kaže da Isus diše na svoj narod i kaže: “Primite Duha Svetoga!” Zatim Isus kaže: “Kojima otpustite grijehe, oprošteni su; Ako ih čuvaš, sačuvani su.” – Ovdje se radi o oprostu. A praštanje, praštanje je najviši oblik ljubavi. Milosrđe je, pak, središnji aspekt ljubavi.
Papa Ivan Pavao II je to izvrsno pokazao u svojoj enciklici “Dives in Misericordia – O Božjem milosrđu” . Najkarakterističnije obilježje Božje naravi stoga nije njegova pravda ili njegova mudrost, niti njegova svemoć ili bilo što drugo, iako su te kvalitete dio njegove naravi. Ne, najupečatljivija značajka Božje prirode, kvaliteta par excellence, jest njegovo milosrđe. Ali milosrđe Božje veće je od svih grijeha. I poprima konkretan oblik prije svega u oprostu.
Božja milosrdna ljubav i nas poziva na milosrđe i ljubav. Stoga Isus kaže: “Budite milosrdni kao što je milosrdan Otac vaš nebeski” (Lk 6,36). “Zar se nisi trebao smilovati samome sebi, kao što sam ti se i ja smilovao” (Mt 18,33). I: “Milosrđe želim, a ne žrtvu” (Mt 9,13).
Tema milosrđa javlja se i u drugom dijelu današnjeg Evanđelja, ali ne izričito, već po materiji i sadržaju. Tamo susrećemo apostola Tomu. U našem jeziku često nosi nadimak “nevjernik”. U nasljedovanju Isusa on je onaj koji sumnja, skeptik.
Čini mi se da Toma odgovara našem vremenu kao nijedan drugi apostol. Zapravo, on nam je kao “blizanac”. Ne želi slijepo i brzopleto vjerovati. Želi vidjeti, ispitati, razumjeti. Želi čvrste dokaze. Nastoji uvjeriti samog sebe.
Međutim, nije ga bilo pri prvom susretu s uskrslim. Ovo mu je nedostajalo. Bio je nestao. Ali onda – “osam dana kasnije” – dolazi.
Učenici su i dalje zaključavali vrata. Još jednom se Isus pojavljuje u njihovoj sredini – kao niotkuda – opet sa svojim pozdravom mira. I – kao da je došao samo po Tomu – odmah se izravno obraća njemu koji je, ako vjeruje, postavio tako teške uvjete. “Ako ne…”
Ono što se primjećuje: Isus ga ne opominje, Isus ga ne prekorava! Isus ga ne tuče zbog njegove nevjere. Ne izlaže ga drugima. Naprotiv, dolazi prema njemu. Pomaže mu s njegovim pitanjima i nedoumicama. On odgovara na uvjete koje je Toma postavio i govori mu: “Stavi prst… stavi ruku…!”
Evanđelist ne izvještava je li Toma slijedio zahtjev da dotakne Isusa. Vjerojatno – da. Ili više nije trebao dodir – jer je bio tako blizu Isusa, gledajući njegove rane?
U svakom slučaju, mnoge slike koje prikazuju ovu scenu prikazuju Tomu kako dodiruje Isusovu ranu, pruža ruku, a ponekad mu ruku vodi i sam Isus.
Koliko je samo Gospodinu bilo stalo do ovog Tome! Daje mu svoju naklonost, svoju ljubav, svoju milost. I on, “zakašnjeli”, “nevjernik”, “sumnjičav” prihvaćen je i uključen u milosrdnu Božju ljubav. – I zato je logično da se današnja nedjelja zove “Nedjelja milosrđa” .
Isusu je svatko od nas važan. Svatko od nas za njega je neprocjenjiv. ON je dobri pastir koji – kao u Tominom slučaju – ide za izgubljenima. ON nas prihvaća čak i kada je naša vjera slaba i izazovna. ON nam kaže da, čak i ako nastavimo padati. ON ne odustaje ni od koga. ON nikome ne dopušta da padne. Njegovo je milosrđe jače. Njegova ljubav je beskrajno velika.
Molimo Gospodina da misije u našoj župi svakog našeg vjernika potaknu na sudjelovanje u tim milošću ispunjenim danima.
Varaždinska biskupija
