Čitanje uz blag. grančica : Mk 11,1-10 ; Muka po Marku
Cvjetnicom počinje “Veliki” ili “Veliki tjedan”. Veliki tjedan nije prvenstveno vrijeme jadikovki i žalosti. Ne završava s Velikim petkom ili Velikom subotom, nego završava s Isusovom uskrsnom pobjedom. To je tjedan u kojem Crkva svake godine slavi vazmeno otajstvo.
Pasha znači prijelaz. Slavimo prolaz Isusa Krista kroz muku, križ i smrt do uskrsnuća i slave. Slijedimo Isusov put koji vodi kroz tamu do svjetla, kroz patnju do radosti, od smrti do života.
Događaji Velikog tjedna kulminiraju i nalaze svoje središte u slavlju uskrsnog trodnevlja koje je vrhunac je cijele crkvene godine.
Promotrite li događaje Velikog tjedna u koji Cvjetnicom ulazite kao kroz vrata, primijetit ćete da ga karakterizira niz suprotnosti.
Kontrast koji ne može biti teži ili oštriji je Isusov svečani ulazak u Jeruzalem – i nekoliko dana kasnije njegovo raspeće izvan grada. Oštar kontrast su radosni povici “Hosana, Sinu Davidovu” – zatim strašni urlik “Raspni ga!” Sada odobravanje i pretjerana radost – zatim mržnja i odbacivanje. Sada grančice u ruke – onda spužva za ocat. Sada hvalospjevi na usnama – zatim poruga i poruga
Veliki tjedan pokazuje dva lica ljudi. Ljudi koji kliču Isusu, koji od njega nešto očekuju i nadaju se – to smo mi. I oni koji nakon nekoliko dana viču: “Raspni ga”. Nismo li ponekad isti? Kako smo često nestalni!
Drugi kontrast: Isus jaše na magarcu. Njegov se ulazak bitno razlikuje od trijumfalnih povorki vladara njegova vremena. Isus ne jaše na konju, na veličanstvenom konju, simbolu vojne moći, nego na životinji siromaha. Magarac simbolizira blagost i strpljivost. Isus je kralj, ali ne ratoboran, ne strašan. Ispunjava se proročka riječ “Evo, tvoj Kralj dolazi k tebi, ponizan i jašući na magarcu.”
Ako slijedimo Isusov put u Velikom tjednu, pozvani smo sve više i više sazrijevati u njegovu stavu i rasti u mentalitetu koji je bio njegov vlastiti. Pozvani smo da sve više poprimamo njegove obrise.