Postoje trenuci u našem životu kada osjećamo da vrijeme prolazi brže nego inače. Ponekad zaista imamo dojam da vrijeme curi. Osobito u životnim prekretnicama doživljavamo opipljivo: sadašnjost postaje prošlost.
Prijelaz u novu godinu je takva prekretnica. Iza svakog od nas je još jedna godina. Razdoblje našeg života, tjedni, dani, sati nepovratno su završili. To je kao rijeka. Nitko ne može dva puta ući u istu vodu. Tako se nijedan trenutak, nijedna minuta, nijedan sat ne vraća drugi put.
Možemo se prisjetiti ovog ili onog događaja iz prošle godine. Gledajući fotografije možemo se prisjetiti ovog ili onog iskustva. Možemo pregledati rođendane, godišnjice ili dane odmora putem videa. Ali ne možemo ponovno živjeti ništa.
Svatko od nas ima jednu godinu više iza sebe. Pred svakim od nas je i jedna godina manje.
Prijelaz u godinu može nas osvijestiti da nam je vrijeme ograničeno.
Pouzdani su satovi koji svakome od nas iz dana u dan, iz sata u sat skraćuju životni vijek. I nije samo naš osobni život ono što ima granicu koja nam neizbježno dolazi na put. Vrijeme će općenito doći kraju.
Našao sam slijedeću molitvu od Jörga Zinka:
“Molim te da paziš, Gospodine, da ne ubijem svoje vrijeme, ne tratim ga, ne gubim ga.
Svaki dan je kao prazan vrč. Želim ga ispuniti ‘blagom’ koje nikada ne blijedi, vjerom, nadom, ljubavlju.
Svaki dan je komad zemlje. Želim sijati obilno. Želim ubaciti misli i razgovore, dobrotu i pažnju, a ponajviše ljubav, da plod izraste.
Želim vam da svaki dan ove Nove godine prihvatite sa zahvalnošću i radošću kao Božji dar.
Nadam se da ste u mogućnosti napraviti dar od vremena koje ste dobili.
Svaki dan nam je poziv Božji, poziv ljubavi!
Također poziv da imam vremena i odvojim vrijeme za prakticiranje ljubavi i da budem tu za ljude koji me trebaju.
Na kraju života pitaju nas o ljubavi. Samo se ljubav računa“.
Molimo Gospodina da misije u našoj župi svakog našeg vjernika potaknu na sudjelovanje u tim milošću ispunjenim danima.
Varaždinska biskupija
