Jedan je od Sisačkih biskupa bio sveti mučenik Kvirin. Biskupovao je u Sisciji od 284. do svoje smrti 303. Živio je u vrijeme posljednjih velikih progona kršćana koje je provodila rimska vlast u vrijeme vladavine careva Dioklecijana i Maksimilijana.

Najstariji i povijesno prilično prihvatljiv izvještaj o mučeništvu sv. Kvirina govori da je za Dioklecijanova progonstva, po nalogu namjesnika Maksima, bio uhvaćen. Pokušao je, doduše, pobjeći, ali nije uspio. Znao je da ga čeka mučeništvo i zato je odlučno odbio žrtvovanje poganskim bogovima, što bi bilo znak otpada od vjere. Zbog svog vjernog pristajanja uz svoje uvjerenje bio je izbatinan i bačen u zatvor. Ondje je obratio čuvara Marcela.

Nakon tri dana bio je predveden pred Amancija, samog namjesnika Savske Panonije, koji ga je osudio na smrt. Mučenik je s kamenom o vratu bačen u rijeku Sibaris. Tom prilikom zbilo se čudo: kada je bačen u rijeku, dugo je ostao na površini vode i hrabrio svoje vjernike da se ne boje. Rekao im je: “Sad tek u pravom smislu izvršavam svoju svećeničku službu, kad ću samoga sebe prinijeti za žrtvu Bogu.” Pomolio se i onda potonuo. Kada je potonuo, kršćani su izvadili njegovo tijelo iz rijeke i pohranili ga, a kasnije je nad grobom sagrađena bazilika.

Za vrijeme provale Huna, kršćani su preko Zadra i Ancone prenijeli njegove relikvije u Rim, u katakombe uz crkvu sv. Sebastijana. Godine 1140. prenesene su u crkvu Majke Božje preko Tibera, gdje su i danas.