Čitanja: Dj 15,1-2.22-29; Ps 67; Otk 21,10-14.22-23; Iv 14,23-29
Veli Isus: „Dajem vam mir, ali ne kao što svijet daje.“ Naravno. U svojim nevoljama i tjeskobama redovito tržimo mir i smirenje u ovome svijetu. Važno je završiti dobru školu, naći dobar posao, lijepo zarađivati, biti mlad i lijep, imati utjecajne prijatelje, lijepo se zabavljati, uvijek otkrivati nova uzbuđenja. Baš kako to neki časopisi rado govore: živjeti život punim plućima. Međutim, što god mi imali i koje god položaje zauzimali, naša pluća neće uvijek biti poletna, naše će zdravlje ići svojim tijekom, slava je ionako prolazna, a moguće bogatstvo, utjecaj i položaj – u konačnici – ne ispunjaju nas mirom kakav smo bili priželjkivali. Mi naravno živimo u ovome svijetu, zato se skrbimo za blagostanje svoje obitelji i to je razumljivo. Međutim, sva dobra ovoga svijeta ne mogu ispuniti naše srce. Mir, onaj pravi mir dolazi samo od Boga. Veli Isus konačno: Neka se ne uznemiruje srce vaše i neka se ne straši. Važna je to riječ ohrabrenja. Naravno da su nas plašila ratna zbivanja. Naravno da nas obuzimaju velike brige zbog gubitka posla, zbog nemogućnosti zaposlenja, zbog narušenog zdravlja, zbog nemira u obitelji…Međutim, Isus nam govori da je i on preko muke i smrti prešao u nebesku slavu. Mi trpimo zajedno s njime da bismo zajedno s njime bili i proslavljeni. Iz te stvarnosti proistječe mir koji nam Krist daje. Nismo sami. Isus je s nama. Prati nas snaga njegova križa i slava njegova uskrsnuća. Vjerujemo da ćemo danas nakon ove svete mise biti još više ispunjeni Kristovim mirom. Za ovih sat vremena životne okolnosti oko nas neće se izmijeniti. Međutim, u nama će još više biti prisutan Kristov mir, Kristova radost. I ništa na ovome svijetu neće nam moći taj mir uzeti. Neka se to uistinu danas dogodi u srcu svakoga od nas.
dr. Zvonko Pažin