Čitanja: Sir 27,4-7; Ps 92; 1Kor 15, 54-58; Lk 6, 39-45
Isus u nekoliko usporedbi pokazuje kako čovjek može zauzeti sasvim pogrešan stav prema drugom čovjeku. Kaže Isus: „Ako slijepac slijepca vodi oboje će u jamu pasti.“ Čovjek koji sam ne vidi, ne razlikuje zlo od dobra, on svjesno ili nesvjesno odvodi drugoga u zlo. Drugu je rečenicu rekao Isus: „Nije učenik nad učiteljem.“ Osposobljenost jest sigurno važan faktor u moralnoj izgradnji drugoga, a lažna učenost je vrlo opasna po drugoga. Primjer vlastitog života jest najbolja škola, a licemjerje najopasnije ponašanje čovjeka prema čovjeku. Licemjer pravi drugačije lice i drugačiju sliku o sebi nego što jest. Sigurni znak moralne kvalitete jest plod ljudskoga djelovanja. Pokaži djelima kakav si. Kako urediti međusobne odnose? Prisutna je kod svih ljudi želja da budu bolji od drugih – uspoređuju se, natječu se. Svaki se mora uzeti onakav kakav jest. Treba se ugledati samo na Boga, na Božju riječ – biti ispravan prema Božjim principima. Dođe u napast da korigira druge prema sebi , a ne sebe prema drugima. Slijepac ne može sebe uzeti za uzor drugima. Farizeji su bili takvi. Druge su kritizirali, a sami su bili pokvareni. Takvoga duha ima dosta i danas među ljudima. Ima toga i među kršćanima. Poslušajmo Isusovo pravilo. Počni od sebe. Pogledaj Božju riječ i usporedi se s njom pa ćeš vidjeti kakav si. Moralni čovjek sam po sebi svijetli i ne treba se nametati drugima nego sebe držati u poniznosti i onakvim kakav jest. Svi mi u sebi nosimo sklonost k zlu. Svi mi bismo željeli biti bolji nego što jesmo. Svi mi bismo željeli druge poravnati po sebi, ali zato nismo kadri priznati istinu pred samim sobom o sebi. Poslušajmo Isusove upute pa ćemo sigurno znati zauzeti pravilan i pravedan odnos s drugim ljudima.