Čitanja: Mudr 2,12.17-20; Ps 54,3-6.8; Jak 3,16 – 4,3; Mk 9,30-37
Najpoznatiji slikar, kipar i arhitekt Michelangelo Buenoroti stekao je svojim slikama i kipovima svjetsku slavu. Jedna od najpoznatijih njegovih slika je sigurno oslikana Sikstinska kapela u Rimu. Osobito je lijepa slika posljednjega suda. Dugo je oslikavao tu crkvu. Skele su sakrivale prekrasne slikarije. Kad su skinuli skele svi su ostali zadivljeni veličinom i ljepotom Michelangelovih slika. Slikar je još trebao samo staviti svoj potpis na sliku. Slikari obično na vidno mjesto stave svoj potpis da se vidi tko je sliku naslikao. Svi su čekali Michelangelov potpis – gdje će ga staviti i kako će se taj veliki umjetnik potpisati. Onda je slici prišao Michelangelo i na sliku stavio dva slova grčkog alfabeta. Prvo Alfa i zadnje Omega. Tim znakom označujemo Boga. On je Prvi i Posljednji i jedini. Michelangelo je tim potpisom htio reći da je Bog autor toga djela jer je on od Boga primio slikarski dar te su ove slike djelo Božjega dara, Božje dobrote, Božje ljepote. Sebe je smatrao samo malim i posljednjim slugom.
Prava ljudska veličina nije u nadmetanju, nije u umišljenosti, nije u oholosti nego u služenju drugima. Zato je za sebe Isus rekao: “Nisam došao da mi se služi nego da ja služim drugima.” Zato će na sudu Božjem Bog suditi samo na tim kriterijima: koliko si služio drugima?
Ima jedna stara priča. Došla je jedna velika grupa ljudi u nebo. Sveti Petar ih je poredao jednog do drugog i kad dođe Bog sudac stane ispitivati. Svakome je postavio samo jedno pitanje: “Što si napravio na zemlji?” Jedan za drugim pripovijedali su svoja velika i mala djela. Hvalili su se pred Bogom: veliki propovjednik, graditelj, učitelj, kralj, car, ministar, vojnik. Bog je mirno slušao a onda je došao na red jedan koji je Bogu rekao: “Ja nisam ništa napravio.” Pita ga Bog: “Što si ipak radio?” “Ja sam komedijaš i svojim sam komedijama razveseljavao ljude.” I Bog mu dosudi najljepše mjesto samo zato što je sve što je znao i imao davao drugima – sve svoje komedije. Služeći drugima možemo sagraditi pravu svoju veličinu za koju će nas Bog nagraditi.