Župa Sračinec hodočastila je od 30. studenog do 5. prosinca 2013, na sveta mjesta katoličke vjere iz zahvalnosti na „Godini vjere“ koju je proglasio papa u miru Benedikt XVI., a koja je završila u nedjelju Krista Kralja ove godine.
Vesela i složna hodočasnička grupa, pod vodstvom voditelja Slave Mandurića i župnika Siniše Dudašeka, u subotu je stigla na prvo hodočasničko mjesto, u grad Asissi. Grad sv. Franje Asiškog i sv. Klare. Prvo smo posjetili crkvu Gospe od anđela (Porcijunkula), a nakon razgledavanja prekasnog srednjovjekovnog grada i posjeta grobovima sv. Franje i sv. Klare, slavili smo svetu misu u bazilici sv. Franje. Put se nastavio dolaskom u Rim, centar Katoličke Crkve. Smješteni u Hrvatskom domu, hodočastili smo na sva važna sveta mjesta u Rimu: u crkvu sv. Petra, crkvu sv. Pavla izvan zidina, crkvu Marije Velike, Lateransku baziliku, katakombe, svete stube, Hrvatsku crkvu i zavod sv. Jeronima, vatikanske muzeje… U višednevnom boravku u Rimu, posjetili smo brojne antičke građevine i spomenike, i uvjerili se kako je Rim uistinu vječni grad koji je u sebi sakupio višestoljetna duhovna i umjetnička djela i kako mu u tome nema premca u svijetu. Posebni naglasak je stavljen na Hrvatske tragove u Rimu. Sa tom nakanom posjetili smo i grobove: Jurja Klovića, Bartola Kašića, grob posljednje Bosanske kraljice Katarine Kosače Kotromanić, kao i mjesta koja su od iznimne važnosti za Hrvatsku povijest. Vrhunac hodočašća dogodio se u srijedu na audijenciji sa papom Franjom na trgu sv. Petra, na koju se sakupilo preko 10000 ljudi koji su u dubokoj sabranosti slušali riječi Petra naših dana.
Zaputili smo se i u Montecassino, u Benediktinsku opatiju, gdje je djelovao i gdje je pokopan sv. Benedikt, otac zapadnog redovništva i civilizacije kao i njegova sestra sv. Skolastika. Na njihovim grobovima slavili smo svetu misu, nakon koje smo se uputili u Pompeje, najbolje sačuvani antički grad koji je stradao u erupciji vulkana Vezuva 79. godine.
Na povratku kući, zaustavili smo se u Padovi, da bi hodočastili na grob Hrvatskog sveca Leopolda Bogdana Mandića, gdje smo slavili svetu misu, a nakon toga smo posjetili i grob sv. Antuna Padovanskog.
Bogati dojmovima, duhovno napunjeni, vratili smo se svojim kućama, uvjereni kako je Crkva uistinu Božje djelo i ponosni što smo i mi živo kamenje te Kristove Crkve.