Veliki četvrtak je dan ustanovljenja svetog Reda i Euharistije koje nema bez svećenika. Isus je ustanovio na posljednjoj večeri ova dva usko vezana sakramenta koja se međusobno prožimaju i jedan iz drugog izviru.
Euharistija je uvijek prisutni Krist koji je „žarko želio blagovati ovu pashalnu večeru”, želio je ostati sa mnom, biti moj životni suputnik; da ga uvijek mogu naći; kroza život putovati s Njim; razgovarati s Njim; boriti se s Njim; sve dijeliti s Njim.
Euharistija je osobni, prijateljski, susret s Kristom. Pod prilikama kruha i vina Isus mi prilazi na vidljiv način. Dopušta mi da dođem k njemu, da se družim s Njim. Ta me blizina malo po malo preobražava, da, prema onoj narodnoj: „Reci mi s kim si i reći ću ti kakav si“, Kristove misli postupno postanu moje misli; Kristovi osjećaji moji osjećaji; Kristovi planovi – moji planovi, Kristov svijet – moj svijet; Kristova ljubav – moja ljubav.
Euharistija je sjedinjenje s Kristom. Euharistija je gozba vječnog života već ovdje na zemlji. Euharistija je Kristova žrtva za moje spasenje. Žrtva Crkve koju ona stalno prinosi za cijeli svijet. To je jedina prava žrtva koja spašava svijet. Euharistija čini prisutnom Isusovu kalvarijsku žrtvu u svako vrijeme, u svim krajevima, među svim narodima. Euharistija je otajstvo naše vjere i najveće blago Kristove Crkve. U Euharistiji je Isus moj Emanuel, kako bi ja po njoj bio Emanuel svojim bližnjima.
Molimo Gospodina da misije u našoj župi svakog našeg vjernika potaknu na sudjelovanje u tim milošću ispunjenim danima.
Varaždinska biskupija
