Ljudi se najradije priklanjaju i žele stajati uz one jake, prve, moćne, bogate, učene i slavne ljude svijeta. I među Isusovim učenicima dolazi do prepirke. I oni su samo ljudi koji se nadmeću. Kad su se vraćali s brda Tabor gdje im je Isus pokazao svoju slavu u preobraženju i uz njega Mojsija i Iliju počeli su se među sobom prepirati tko je među njima najveći, tj. prvi do Isusa. No, Isus ih je na zoran način poučio. Najprije je jasno rekao o sebi: „Sin Čovječji predaje se u ruke nepravednih i jakih, koji će ga ubiti.“ Govori: „Nisam došao da mi služe nego da ja služim drugima.“ Zatim uzima dijete i stavlja ga pred njih kao primjer i kaže: „Budite kao ovo dijete, tj. maleni, ponizni, a vaše nadmetanje neka bude u tome koliko ćete više služiti jedni drugima.“
Prava vrijednost svakog čovjeka na ovom svijetu nije u tome gdje on stoji, tj. na kakvom je položaju, nije u tome da li je učen ili neuk, nije u tome da li je bogat ili siromašan, slavan i poznat ili je nepoznat, nego u tome koliko je uložio u ovaj svijet, koliko je služio, koliko je bio na pomoć, na uslugu. Isus je došao da u poniznosti služi ljudima. U zornoj pouci on uzima dijete pred svojim apostolima i govori: „Tko primi ovo dijete, mene prima.“ To znači: tko je na služenju u ovom svijetu, taj se stavlja na moju stranu, na Božju stranu, na jedinu vrijednu stranu na ovome svijetu. Većina ljudi ovoga svijeta ne priznaje ove Isusove principe nego se nadmeće. Upotrebljava sve svoje moći: tjelesnu snagu, spretnost, jakost, umne sposobnosti samo da bi stao uz drugog čovjeka i rekao mu: ja sam bolji, ja sam jači, ja sam veći, ja sam pametniji. Takvim stavom sigurno se svijet ne gradi nego ruši. Isus nam je dao jedini pravi i ispravni primjer kad je čitav svoj život, svih svojih trideset i tri godine života služio drugima, kad je sav svoj život dao za drugoga, za ljude. Time je pokazao put svakom kršćaninu. Ako želiš biti veliki postani najprije mali. Ako želiš da ti služe, najprije ti služi. Po tome ćeš biti velik.