„U ono vrijeme uze Isus sa sobom Petra, Jakova i Ivana, brata njegova, te ih povede na goru visoku, u osamu, i preobrazi se pred njima. I zasja mu lice kao sunce, a haljine mu postadoše bijele kao svjetlost. I gle: ukazaše im se Mojsije i Ilija te razgovarahu s njime.“ Mt 17, 1-3
Isus je jednom zgodom pošao na visoku goru, u osamu, da se pomoli, a sa sobom je poveo trojicu svojih najbližih suradnika – apostole Petra, Jakova i Ivana. Dok je molio, odjednom mu je lice zasjalo, haljine mu postale kao svjetlost, a uz njega se pojavili Mojsije i Ilija, te su njih trojica međusobno razgovarali. Isusovi su učenici sve to promatrali s velikim strahom, a onda se iznenada pojavio svijetao oblak koji ih je zasjenio, te se iz njega začuo glas: Ovo je Sin moj, Ljubljeni! U njemu mi sva milina! Slušajte ga! Od straha su pali ničice, a kad im je Isus prišao i rekao da ustanu i da se ne boje, više nije bilo Mojsija i Ilije, a Isus im je zapovjedio da o tome nikome ne govore.
Isusovo preobraženje pred trojicom učenika slika je i predokus Kristova slavnog uskrsnuća, a također i temelj nama za čvrstu vjeru u vječni život i ljepotu nebeske slave, za koju je sveti Pavao napisao da oko nije vidjelo i uho nije čulo što je Bog pripravio onima koji ga ljube.
Ukazanje Mojsija i Ilije, kao nositelja zakonodavne i proročke vjerodostojnosti Staroga zavjeta predstavlja potvrdu postupnosti Božje objave koja svoju punina zadobiva u Isusu Kristu. Pečat tome je sam Bog, koji progovara i objavljuje Isusa kao svoga Sina, Ljubljenoga, kojega smo pozvani slušati, svakodnevno preobražavati svoj život i usklađivati s njegovim, kako bismo jednoga dana ušli u nebesku slavu.
U tom se događaju očituje Božje trojstveno objavljivanje, gdje Bog Otac progovara iz oblaka i proglašava Isusa Kristom – dugoiščekivanim Mesijom, a snaga Duha Svetoga pokazuje svoju preobražavajuću dubinu u svjetlosti koja ga je obuzela.
Molimo Gospodina da misije u našoj župi svakog našeg vjernika potaknu na sudjelovanje u tim milošću ispunjenim danima.
Varaždinska biskupija
