Vjera je posve osobna stvar. Ona uvijek može biti samo nezamjenjivo vjera svakog pojedinog čovjeka. Biblijski pisac, posebno novozavjetni, dobro zna da ta vjera, o kojoj ovisi vječni život, nije ljudsko djelo, nego Božja milost. Da bi se lakše približili Bog čovjeku i čovjek Bogu korištene su razne slike koje su činile vjeru u Riječ, u Boga prepoznatljivom. Zato biblijska slika o vjeri neće nikada čovjeka podsjećati na prkosnu utvrdu iz koje bi se od vremena do vremena poduzimali napadi na nekakvo neprijateljsko okružje. Uvijek će ona ostavljati sliku otvorenog skloništa koje prima mnoge, ali čiji prozori i vrata nisu zatvoreni nego se uvijek mogu otvoriti. Zato će vjera uvijek imati sliku jednog razvijanja, širenja i rasta kao što zrno gorušičino raste te se razvija u veliko stablo u kojem se gnijezde i žive ptice nebeske ili kao sjeme sijača koje pada na dobro tlo i urodi višestrukim plodom. Maleni koji vjeruju u prednosti su od velikih koji ne vjeruju. Tako će prvi biti posljednji, a posljednji prvi.
***
„Zasijani na dobru zemlju – to je onaj koji Riječ sluša i razumije, pa onda, dakako, urodi i daje: jedan stostruko, jedan šezdesetostruko, a jedan tridesetostruko. «
***
ŠTO SIJEŠ?
Ako sijete poštenje, požet ćete povjerenje.
Ako sijete dobrotu, požet ćete prijateljstvo.
Ako sijete poniznost, požet ćete pravu veličinu.
Ako sijete jednostavnost, požet ćete trajnu radost.
Ako sijete otvorenost, požet ćete poštovanje.
Ako sijete odanost, požet ćete uspjeh.
Ako sijete oproštaj, požet ćete pomirenje.
Ako sijete iskrenost i ljubav, požet ćete vječnu radost i sreću.
Zato, pazite što sijete, jer to će nam odrediti što ćemo kasnije žeti.