Poziv na obraćenje je zahtjevan. Obraćenje zahtijeva cijeloga čovjeka, zahtijeva promjenu njegova života. To je čovjekov povratak Bogu, to je povratak smislu svoga života, povratak onoga koji je odlutao ponovno u kuću Očevu. Polovično kršćanstvo ničemu ne vrijedi.
«Hajdete za mnom! », reče Isus pozvanim učenicima. A oni spremno pođoše. Taj će njihov hod završiti onda kada svi svojom krvlju posvjedoče ono što će u ime Isusovo naučavati. Pošli su bez pridržaja i išli su do kraja. Ali za Isusom su išli ne samo pozvani učenici; za njim je hrlio svijet sa svih strana: iz Galileje, Dekapola, Jeruzalema, Judeje i Transjordanije. Isus nikoga nije ostavljao ravnodušnim. Ljudi trebaju Božju riječ, trebaju oproštenje, trebaju obraćenje. I suvremeni čovjek to treba, iako to često traži na krivom mjestu i na krivi način: surogatima smisla i sreće.
Svi kršćani, moramo imati hrabrosti na to trajno pozivati, druge pozivati i sami se obraćati, unatoč protivljenju mnogih. Isus donosi svjetlo i nadu svijetu koji je tu nadu izgubio. Navješćujmo ga, makar ponekad ostali sami poput onog svjetionika! Poziv kršćanina, a osobito propovjednika jest: biti sijač Isusova svjetla u tami ovoga svijeta.