Svaki kršćanin treba dobro zapamtiti tri slike o Isusu Kristu. Prva slika pokazuje Isusa svevladara – kralja koji drži zemaljsku kuglu u svojoj ruci i upravlja njome.
Druga slika je raspeti Krist na križu i prikazuje najvećeg patnika za naše grijehe.
Treća slika prikazuje uskrsnulog Krista kako sav u sjaju, preobražen napušta našu zemlju i odlazi Ocu na nebo.
Prva slika označuje Krista kome nema premca, koji ne može iznevjeriti čovjeka, kome je podložno sve, svako stvorenje. Ispod njegove vlasti se nitko i nikada nije mogao oteti. On predstavlja nepodmitljivog suca ljudskih misli, želja, savjesti, riječi, djela i propusta. Nemoguće je čovjeku izbjeći njegov sud. Svi ćemo stati pred njegovo sudište, bilo da smo mu bili prijatelji, bilo da smo mu bili neprijatelji.
Druga slika je Krist patnik i poziv svim ljudima da ga slijede i u trpljenju i u patnji. Krist nije i ne će obećati ni garantirati nikakve ugodnosti – dapače, Krist zna onaj uzak, strm i trnovit put koji vodi u nebo a zna i širok, gladak koji vodi u propast. Ova slika označuje našu svakidašnjicu. Treća slika označuje našu budućnost. Zna Krist kome pripada konačnica, pobjeda, sreća, život, radost po uskrsnuću. Evanđelje nam postavlja pitanje: tko je za mene Krist? Što on meni predstavlja? Tko je on u stvarnosti? To je odgovorio Petar umjesto svih nas: „Ti si Krist, Sin Boga živoga.“ No, nije Petar u tom času mislio da je Krist i patnik kojega je i smrt svladala ali koji je i slavno uskrsnuo. Njegovo je pitanje i poziv uperen svima nama: „Hoće li tko za mnom neka danomice uzima svoj križ i ide za mnom. Neka se odreče i svoje volje, neka se odreče i samoga sebe.“
Tek takav može ići za Isusom.