Vrijeme je godišnjih odmora. Svaki je čovjek potrošni materijal i treba nam odmor, osvježenje, nova snaga kako bismo mogli naprijed. Čovjek je biće koje se može umoriti, pa i klonuti. Zato nije čudo da nam treba povremeno predah, a katkada i vrijeme duljeg odmora. Upravo zato i postoje godišnji odmori kad čovjek pokušava malo jače predahnuti i odmoriti dušu i tijelo.
I Isus je opazio da se njegovi učenici umaraju i da je svijet oko njih jako zahtjevan. Konačno, i sam Isus se umarao jer je kao čovjek s nama u svemu jednak osim u grijehu. I sam je znao potražiti osamljeno mjesto da odmori dušu i tijelo. Redovito je pritom molio. Evanđelja govore kako Isus potiče i zove svoje učenike da se povuku, malo se odvoje od svijeta i odmore. Koji put im to nije uspjelo. Ljudi su ih našli i Isus se više nije htio skrivati od njih jer mu je bilo žao naroda. Za Isusa je to upravo tipično: on se odmara da bi mogao bolje služiti. A ako je u pitanju ljubav, onda preskače i vlastiti odmor kako bi mogao drugima darovati svoje vrijeme i svoje snage, zapravo svoju ljubav.
Pred nama ili iza nas su godišnji odmori. Bez obzira na to kako ih provodili, gdje bili, osjećamo da nam je potrebno vrijeme da osvježimo svoje sile i da se dobro odmorimo. To se može učiniti u planinama i na moru, kod kuće ili daleko od kuće, sam ili sa svojima.
Redovito pritom ostavljamo po strani naš redoviti posao, pokušavamo se zaštititi od svakodnevnih obveza i prepustiti se rekreaciji, mirovanju ili nekoj drugoj aktivnosti koja pozitivno zaokuplja naše biće, kao što su sportske igre i slično. I odmor ima svoj cilj. Odmaramo se kako bismo mogli bolje služiti, više učiniti da bi ljudi za koje smo odgovorni, koji s nama dijele život, bili sretniji po našoj dobroti i ljubavi. Zato je važno uvijek sačuvati u sebi, pa i na godišnjem odmoru, neke prioritete. Recimo, neki kršćani kao da se na godišnjem odmoru opuste i od svojih duhovnih potreba, pa se događa da ne nastoje nedjeljom ići na misu ili preskaču potrebu svakodnevne molitve. U tom pogledu kao da se čini nešto što je nelogično.
Dok Isus poziva svojim poznatim pozivom „Dođite k meni svi vi umorni i opterećeni! “ mi kao da bježimo i od njega. Za kršćanina je logično da se kod mise i u molitvi odmara i skuplja snagu.
Dakle, godišnji odmor nije odmor od molitve, nego odmor s misom i molitvom u ritmu dana i tjedna. Nadalje, Isus je i u časovima odmora imao srce otvoreno za ljubav. Kolikogod mu je odmor bio potreban, kad je trebalo učiniti nešto za bližnje, žrtvovati se za ljude, on je to učinio. Katkada izgleda kao da na godišnjem očekujemo da nas drugi služe, ponašamo se prema radnicima u ugostiteljstvu kao da su sluge, a ne osobe vrijedne poštovanja. Od svojih ukućana očekujemo da poštuju naš umor.
I na godišnjem valja služiti svojim bližnjima u mjeri ljubavi i odgovornosti. Jednako tako nema nekog raspusta i opuštanja u vezi s najdubljom odgovornosti vjernosti prema bračnom drugu. U redovitim slučajevima bračni se drugovi odmaraju jedno s drugim, a ne jedno od drugoga, budući da su oni u istini tek kad su u ljubavi sjedinjeni.
I na godišnjem odmoru valja paziti na propise u prometu, valja biti pristojan prema svakom čovjeku. I na godišnjem će nam dobro doći evanđelje i Isusova riječ koja u sebi sadrži mnoga spasonosna pravila za istinski život.
fra Zvjezdan Linić