1.čitanje: Neh 8,2-10: Čitahu iz knjige Božjeg zakona…
Ps 19: RIJEČI TVOJE GOSPODINE DUH SU I ŽIVOT
2. čitanje: 1Kor 12,12-27: Vi ste tijelo Kristovo i, pojedinačno, udovi.
Evanđelje: Lk1, 1-4;4,14-21: Danas se ispunilo ovo pismo.

Prvi dio današnjeg Evanđelja, sažetak je Isusove evangelizacijske  djelatnosti. To je aktivnost koju on obavlja snagom Duha Svetoga: njegova je riječ izvorna, jer otkriva značenje Svetog pisma; To je autoritativna riječ, jer zapovijeda čak i nečistim duhovima i oni su poslušni. Isus je drugačiji od učitelja svoga vremena: na primjer, nije otvorio školu za proučavanje Zakona, već ide okolo propovijedajući i poučava posvuda: u sinagogama, na ulicama, u domovima, uvijek u pokretu! On se također razlikuje od Ivana Krstitelja, koji naviješta Božji skori sud, dok Isus najavljuje svoje oproštenje kao Otac.

Zatim nam tekst govori kako je Isus odlazio, kao i obično, u sinagogu u Nazaretu, svoj grad u kojem je odrastao do svoje tridesete godine. Ono što se tamo događa važan je događaj koji ocrtava Isusovo poslanje. Ustaje kako bi pročitao Sveto pismo. Otvara svitak proroka Izaije i uzima odlomak u kojem je napisano: ” »Duh Gospodnji na meni je jer me pomaza! On me posla blagovjesnikom biti siromasima, proglasiti sužnjima oslobođenje, vid slijepima, na slobodu pustiti potlačene, proglasiti godinu milosti Gospodnje.« Zatim, nakon trenutka šutnje pune očekivanja od strane svih, on kaže, na opće čuđenje: »Danas se ispunilo ovo Pismo što vam još odzvanja u ušima.«

Papa Franjo komentira: “Evangelizirati siromašne: to je Isusovo poslanje, prema onome što On kaže; to je također poslanje Crkve i svake krštene osobe u Crkvi. Biti kršćanin i biti misionar je ista stvar. Naviještanje evanđelja riječju, a prije toga i životom, glavni je cilj kršćanske zajednice i svakog njezina člana. Isus upućuje Radosnu vijest svima, ne isključujući nikoga, štoviše, dajući prednost najudaljenijim, patnicima, bolesnima, odbačenima iz društva.

Zapitajmo se: što znači evangelizirati siromašne? To prije svega znači približiti im se, to znači imati radost služiti im, osloboditi ih od njihova ugnjetavanja, i sve to u ime i s Duhom Kristovim, jer on je Evanđelje Božje, on je Božje milosrđe, on je Božje oslobođenje, on je onaj koji se učinio siromašnim da bi nas obogatio svojim siromaštvom. Tekst Izaije, koji on čita, pokazuje da je navještaj Kraljevstva Božjega koji je došao među nas upućen na poseban način marginaliziranima, odbačenima, potlačenima. Vjerojatno u Isusovo vrijeme ti ljudi nisu bili u središtu vjerske zajednice. Možemo se zapitati: jesmo li danas, u našim župnim zajednicama, u udrugama, u pokretima, vjerni Kristovu programu? Je li evangelizacija siromašnih, donošenje radosne vijesti, prioritet? Tu se ne radi se samo o socijalnoj pomoći, a još manje o političkoj aktivnosti. Riječ je o tome da se ponudi snaga Božjeg evanđelja, koje obraća srca, liječi rane, preobražava ljudske i društvene odnose prema logici ljubavi. Siromašni su, naime, u središtu Evanđelja.” Današnja nam liturgija naviješta Božju riječ i ostvaruje je u Isusu i u njegovu poslanju. U tom duhu, papa Franjo posvetio je ovaj dan Božjoj riječi: to je Nedjelja Božje  Riječi.

Nekoliko pitanja: Imamo li svi Bibliju? Gdje je držimo kod kuće, gdje je sada? Na polici zajedno s ostalim knjigama? Ili na određenom mjestu? Čitamo li Bibliju možda kao cijelu knjigu ili probrane  tekstove poput  Evanđelja ili drugih knjiga Novog zavjeta? Jesam li ako imam mogućnosti preuzeo Bibliju na svoj telefon? Svatko može razmisliti: čitam li neki odlomak iz Biblije? Kada sam zadnji put čitao? Čitam li neki odlomak neprekidno čitajući ili prateći tekstove liturgije dana, u nekoj knjižici ili na mobitelu? Kako mogu slušati i usvojiti Božju riječ u nedjeljnoj liturgiji?

Papa Franjo želio je da cijela Crkva, raspršena po cijelom svijetu, posveti ovu nedjelju posebnoj svijesti i iskustvu Božje riječi. Papa kaže: “Želiš li me usrećiti? Čitaj Bibliju. Uvijek nosi mali tekst Evanđelja sa sobom u džepu, pobrin se da ga imaš kada izlaziš iz kuće, dok provjeravaš imate li mobitel u džepu ili torbici.” Riječ Božja je istinska molitva, najvažnija, u kojoj ne samo da govorim Gospodinu, povjeravam mu se, molim ga za pomoć u svojim teškoćama, nego sam ja taj koji slušam što on govori, što on želi reći mom srcu i mom životu, mojoj obitelji, Crkvi, društvu. Razumijemo da je važno slušati, čitati, dopustiti da nas prosvijetli Božja riječ, do te mjere da joj dopustimo da siđe u srce, preobrazi ga u život. Imamo primjer Marije, Isusove majke: koja je sve čuvala, razmišljajući o Božjoj riječi u svom srcu…