1. čit: Iz 62, 1 -5 : Radovat će se ženik nevjesti.
Ps 96: NAVJEŠĆUJTE SVIM NARODIMA ČUDESA GOSPODNJA
2. čit: 1Kor 12, 4 -11: Jedan te isti Duh dijeli svakome napose kako hoće.
Evanđelje: Iv 2, 1 -12: Isus učini prvo znamenje u Kani Galilejskoj.

Isus je bio na svadbi u Kani Galilejskoj na kojoj su bili i njegova majka i njegovi učenici. Zašto Ivan donosi izvještaj s ove svadbe? Zašto Ivan spominje učenike Isusove i majku Mariju? Što Isus ima s tom svadbom? Tko ga je pozvao? Jesu li zaručnici Isusovi rođaci, prijatelji, poznanici ili se neki od njegovih učenika ženio?
Možda evanđelist donosi ovaj izvještaj sa svadbe jer ima svjedoke Isusove božanske moći koju je pokazao pretvarajući vodu u vino. Svjedoci su Isusova majka Marija, učenici, zaručnici, sluge i drugi uzvanici.
Ivan piše sve ovo puno kasnije i s jednog vremenskog odmaka pa zato donosi samo ono bitno. Važno mu je bilo reći da Bog sudjeluje u ljudskom životu, da prati i blagoslivlje njegovu radost, njegov rad, a da ga u neimaštini ne zaboravlja, da je spreman za čovjeka činiti i čuda. Pretvara vodu u vino i to nenametljivo. To nitko nije ni vidio od uzvanika, samo sluge sudjeluju u tom čudu. Bog čini čudo radi čovjeka pa ga poziva da on učini ono što može, da napune sudove običnom vodom, a sve ostalo će učiniti Bog. Ivan pri tom ne zaboravlja Isusovu majku Mariju pa piše kako je Marija Isusu rekla: „Vina nemaju.“ Isusovo sudjelovanje na svadi i njegovo čudo govore o Božjoj prisutnosti u našoj svakodnevici. Evanđelistu Ivanu bilo je to važno istaknuti da bi čitatelji njegova evanđelja, mlada Crkva, kršćani koji su od samih početaka bili proganjani radi svoje vjere u Krista, vjerovali da je Isus Krist Bog. Ivan želi ovim čudom na svadbi istaknuti Isusovu božansku moć, a čudo je bilo za apostole znak da je Isus Bog. Ivan ima još jedan razlog, i on je glavni razlog spominjanja svadbe u Kani, a to je naglasiti da Isus ima božansku moć i da svoj javni nastup započinje jednim čudom, jednim znakom o kojem će se širiti vijest. Apostoli su tome svjedoci i oni će prenositi ovaj događaj. S ovim čudom dolazi Isusov čas. Odsada on naviješta kraljevstvo Božje, a svoje će propovijedanje potkrijepiti ponekim čudom kao znakom božanske moći. Svako Isusovo čudo nosilo je jednu važnu poruku o Bogu i njegovoj ljubavi prema čovjeku. Isus ne upotrebljava mnogo riječi kod čudesa koja čini. To su kratke riječi: „Zagrabite sada i nosite ravnatelju stola.“, „Uzmi svoju postelju i idi!“ Idi, tvoja te vjera spasila!“, „Hoću, budi zdrav“! Ovo je Isusu nakon krštenja na Jordanu prvi javni nastup na kojem pokazuje svoju božansku moć. Zaručnicima je ponestalo vina. To je prva primijetila Isusova majka. Dakle, za Ivana je, osim Isusa i njegova prvoga čuda važno bilo naglasiti prisutnost Isusove majke Marije i učenika. Oni su svjedoci. Isus će u svojim nastupima, svojim propovijedima rado uzimati slike svadbenog stola, vina, veselja, jela, posebno kruha, da bi ljudima približio otajstvo kraljevstva Božjega. Isus najveća otajstva objavljuje upravo preko kruha i vina. Na posljednjoj svojoj večeri uzet će u svoje ruke kruh i vino, blagosloviti i reći: ovo je moja krv, ovo je moje tijelo, ovo činite meni na spomen. To čini pred svoju smrt. Isus na početku kao i na završetku svoga ovozemaljskoga djelovanja uzima vodu, kruh i vino. Vodom je kršten na rijeci Jordanu od Ivana Krstitelja. U Kani Galilejskoj vodu pretvara u vino. Vodom pere svojim učenicima noge na večeri Velikog četvrtka, a sebe predaje pod prilikama kruha i vina. Cijeli Isusov život je jedno slavlje, slavlje Boga i njegove dobrote. Na ta slavlja poziva i čovjeka. Isus je bio pozvan na svadbu u Kani Galilejskoj, ali istinski domaćin bio je On. On donosi bolje vino. S tim Isus zaručnicima ne oduzima radost svojim nastupom, nego sve diže na jednu višu razinu: Ravantelj stola pozove zaručnika i kaže mu: „Svaki čovjek stavlja na stol najprije dobro vino, a kad se ponapiju, gore. Ti si čuvao dobro vino sve do sada.“
Koju nam poruku šalje današnje evanđelje? Isusova majka Marija daje nam primjer. Pokušajmo ići otvorenih očiju da bi vidjeli komu što nedostaje. Upozoriti na neimaštinu. Da sami poduzmemo ono što je u našoj moći. Upozoriti mjerodavne institucije i odgovorne ljude na neimaštinu u našem susjedstvu. Druga poruka je, da moramo činiti puno toga sami, da „punimo posude vodom“, da učinimo sve što možemo, a sve ostalo da prepustimo Onome koji i čuda čini.